Zajednica sv. Ivana - redovnici i redovnice

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Srpanj 2013 (2)
Prosinac 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (3)
Rujan 2009 (2)

Komentari On/Off

Opis bloga 
Neslužbeni blog o braći i sestrama sv. Ivana, koji uređuju prijatelji zajednice iz Hrvatske.

*******************************
ADRESE SAMOSTANA:

Braća sv. Ivana
St. Johannes Gemeinschaft
Priorat Maria Königin
Hauptplatz 26
A- 2293 Marchegg – Stadt
Tel. 022-85-7360
brueder@
johannesgemeinschaft.at


Kontemplativne sestre
Schwestarn vom Heiligen Johannes
Hauptstrasse 41
A- 2293 Marchegg – Stadt
Tel./Fax. 022-85-64736
srs.marchegg@aon.at


********************************
********************************

Ja sam
Put
i Istina
i Život:
nitko
ne dolazi
Ocu
osim
po meni.

Iv 14,6

Monaška gostoljubivost - primanje gostiju  
U skladu s drevnom monaškom tradicijom, braća osobito njeguju duh gostoljubivosti. Svatko može doći i provesti nekoliko dana u šutnji i zajedničkoj molitvi s braćom. Potrebno je samo nazvati najbliži njihov samostan i dogovoriti kada se može doći.

Ukoliko gosti žele, braća su spremna pružiti im duhovnu pratnju ili sakrament ispovijedi tijekom njihova boravka u samostanu. No, ukoliko gost želi samo provesti nekoliko dana u tišini i molitvi, braća to poštuju i nitko ne ometa goste u njihovoj šutnji. Mnogi mladi ljudi u cijeloj Europi rado dolaze po nekoliko dana ili tjedana provesti u njihovim samostanima.

Kroz iskustvo tišine i molitve u jednom ovakvom samostanu, kroz sudjelovanje u molitvama redovničke zajednice, tiho klanjanje, ali i kroz zajedničko blagovanje u samostanskoj blagovaonici, mnogim je samostanskim gostima posredovano nesvakidašnje iskustvo susreta s Bogom.

 Linkovi
Communaute St. Jean
Službene stranice (višejezično)
Marchegg - Austrija
Samostan u Marcheggu (njemački)
Abbaye Chaise Dieu
Contignac
Troussures
Togo
Samostan u Litvi
Zajednica u SAD-u
Corbara
Rumunjska
Poljska
Etiopija
Novi Zeland
Noa misije
Festival sv. Ivana

Dnevnik.hr
Blog.hr

 Zajednica danas
Zajednicu sv. Ivana osnovao je dominikanac o. Marie-Dominique Philippe (1912.-2006.) 1975. godine u švicarskom gradu Fribourgu.

Kontemplativne sestre ove zajednice osnovane su 1982. godine, a apostolske sestre 1984. godine.

Danas je Zajednica sv. Ivana raširena po cijelom svijetu, a broji preko 550 braće, oko 300 kontemplativnih i 200 apostolskih sestara.

Kuća matica braće sv. Ivana je u mjestu Rimont u Burgundiji (Francuska), a kuća novicijata za europske vikarijate u mjestu Saint Jodard (zapadno od Lyona).

****************************

od 4. lipnja 2010.
****************************

Ako
ostanete u mojoj riječi, uistinu,
moji ste učenici; upoznat ćete istinu
i istina
će vas osloboditi.

Iv 8,31-32

*****************************
*****************************

 09.11.2009., ponedjeljak

Mjesec dana kod sestara u St. Jodardu

„Premda sam već par puta bila u Francuskoj (Taize, susret sa Sv. Ocem…), prvi puta dolazim sama, redovnom linijom autobusa. Bez ikakvog znanja francuskog stižem u Lyon, odakle po dogovoru nazivam sestre sv. Ivana. One me upućuju da sjednem na vlak do Roanna te odatle do moga odredišta, njihove kuće matice u St. Jodardu. Hvala Bogu, sve se može dogovoriti engleskim jezikom bez problema.

Na željezničkoj stanici u St. Jodardu dočekuje me sestra novakinja. Odmah me ohrabruje širokim osmijehom i govori mi (engleski) kako ni ona kada je prije 3 godine stigla ovamo nije znala ni riječi francuskog, ali brzo je naučila. Došavši u samostan jurim u kapelicu, pozdraviti i zahvaliti Isusu što sam stigla bez najmanjeg problema, a kad tamo izložen Presveti Oltarski Sakrament, mnoštvo sestara i laika u tihom klanjanju. Radujem se ovakvoj prekrasnoj dobrodošlici.

Malo kasnije, sestra zadužena za mene odvodi me do moje sobe, jednostavno objašnjavajući neke pojedinosti njihovog dnevnog reda, kako bih se lakše snašla u ovom samostanu koji trenutačno broji oko 120 sestara (tu im je glavna kuća formacije za cijelu Europu, a imaju puno zvanja, pa ih je zato toliko). Drugi dan, a bila je subota, saznala sam kako sestre subotom imaju dan pustinje. To znači da, osim Svete Mise, nema zajedničke molitve niti jela, sestre su čitav dan slobodne. U kapelici je cijeli dan izloženo Presveto i sestre se izmjenjuju u tihom klanjanju. Bio je to lijep početak moga jednomjesečnog boravka u ovom mirnom, malom planinskom selu.

Nakon svega nekoliko dana postupno sam se prilagodila tm šarmantnom monastičkom ritmu – izmjeni molitve, rada i odmora. Nedjelja, kao dan Gospodnji u koji se ulazi nakon dana duhovne obnove i tišine, je posebna, jer je više vremena za molitvu, liturgija je bogatija i raspjevanija, a taj dan je i zajedničko druženje sestara.

Ostali dani u tjednu slijede manje-više isti raspored s malim posebnostima za svaki dan, tako da je jutarnja vigilija u 5 sati, nakon toga Lectio Divina, a poslije sat vremena razmatranja (klanjanja) pred otvorenim svetohraništem, jutarnja iz časoslova. Slijedi doručak, a poslije sestre novakinje imaju predavanja iz duhovnosti. U 10.45 sati je molitva srednjeg časa, a odmah nakon toga Sveta Misa, pa ručak.

Popodne su opet predavanja za sestre koje su u novicijatu, a srijedom sport. Poslije toga slijede poslovi u zajednici prema rasporedu i dužnostima: rad u kuhinji, praonici rublja, rad u vrtu, ručni rad: izrada krunica, izrada sandala, svijeća, uređivanje kapelice, šivanje, učenje jezika i još puno, puno toga. Pred večer sestre mole večernju iz časoslova, a iza toga je još sat vremena klanjanje pred izloženim Presvetim u šutnji. Poslije večere je neko prigodno predavanje ili slobodno vrijeme.

To je sve kostur uobičajenog dana u samostanu, no ono što sve to ispunjava i povezuje teško je izraziti riječima, jer to se mora doživjeti. Kako je svaki čovjek različit, tako svakome od nas Bog govori različito kroz osobe, događaje, mjesta.

U tihoj molitvi pred Presvetim dovoljno se samo otvoriti Njemu, bez obzira na sve svoje rastresenosti, jade, ushite, radosti. Biti s Njim. S druge strane tu su i sestre koje su pravi svjedoci toga Isusa koji nas sve prima, koji nam na naše pitanje: „Gdje stanuješ?“, odgovara: „Dođi i vidi“.

Sestre su nenametljive, nasmiješene, uvijek spremne pomoći. Brinu se o malim detaljima, kao, primjerice, o prijevodima propovijedi za nas goste svaki dan na Svetoj Misi, o prijevodima predavanja i još oko tisuću malih detalja koje je teško sve navesti.

Kako je krajolik oko samostana lagano brdovit, sa puno pašnjaka na kojima je mnoštvo krava, često sam imala prilike provesti jedan dio dana u kraćim šetnjama, bilo sama, bilo s nekom od sestara. Subotom sam obično provodila cijelo dopodne u šetnji, tako da sam išla i do obližnje velike rijeke Loire. Kroz tih mjesec dana boravka kod sestara sv. Ivana u St. Jodardu upoznala sam mnoge sestre te braću iz zajednice, koji potječu doslovno sa svih strana svijeta. No, ipak, osjećala sam se kao kod kuće, jer nas Marija stvarno sve ujedinjuje svojim majčinstvom.

Susrela sam ondje mladih, od 18 godina na više, no i neka 'starija zvanja', što je kod njih posve uobičajeno. Iako je bilo lijepo ondje biti, trebalo je opet ponovno vratiti se, sići u svoju svakodnevicu. Nakon mjesec dana uslijedio je povratak u Hrvatsku. Uvjerena sam da mnoštvo mladih ljudi, koji dolaze i ostaju kod sestara na neko vrijeme, ostaju obilježeni ovim iskustvom molitve i zajedništvom Marijine djece.“ (K.I.)
- 14:10 - Komentari (15) - Isprintaj - #